« La chandeleur »
Četrdeset dana posle Božića (le Noël), tačnije 2. februara Francuzi
slave Kandelor (La Chandeleur) ili
Dan palačinki (La fête des crêpes) !
Ovaj praznik objedinjava tri
različite tradicije : keltsku, rimsku i hrišćansku. Stari Gali, jedno od
keltskih plemena koje se smatra pretcima Francuza, slavili su 1. februara
praznik Svetlosti (Imbolc) posvećen
Svetoj Brigiti. Remljani su 15. februara slavili sličan praznik posvećen bogu
Panu, božanstvu plodnosti. U Kandeloru se ove dve paganske tradicije ujedinjuju
sa hrišćanskim praznikon Sretenja Gospodnjeg. Tačnije, 472. godine Papa Gelazije Prvi rešava da se paganski praznik zameni hrišćanskim praznikom Festum
canelorum (La fête des Chandelles)
tj. Danom Sveći ili Danom Svetlosti.
Tako sveće stupaju na scenu i
predstavljaju simbol ovog praznika (pored palačinki naravno). Jedan od
centralnih običaja jeste da se sveća kupljena u crkvi tog dana tamo zapali i
zapaljena nosi do kuće, a zatim po završetku dana gasi i čava celu godini. Ova
sveća ponovo se pali samo u slučaju neke velike muke (bolesti, gladi i sl.) kao
svojevrsna zaštita za ukućane. Naravno sveća predstavlja Hrista koga je
Bogorodica 40 dana po rođenju odnela u hram u kome ga Starac Simeon naziva
« Stelošću Sveta ».
Odakle sada palačinke u celoj ovoj
priči ? Kulturolozi i etnolozi smatraju da nisu palačinke slučajno
izabrane kao poslastica za ovaj praznik. One po svom obliku i boji podsećaju na
Sunce i tako se uklapaju u celu priču Praznika Svetlosti. Sa druge strane
palačinke su stare 7000 godina i smatraju se prvobitnim hlebom (budući da su se
tada pravile samo od vode i brašna, a njihova
« slatka varijanta » koju mi sada pravimo je skorijeg datuma) pa
je i njihov značaj u paganskoj tradiciji zato važan. Što se tiče Hrišćanstva,
Pape su hodočasnicima i prosjacima na ovaj datum delile palačinke kao vrstu
okrepljenja za jedne i čina milosrđa za druge.
Za palačinke vezana su i različita
verovanja npr. : ko jede palačinke na ovaj dan imaće para cele
godine, ako uspeš da pečeš i okrećeš palačinku desnom rukom dok u levoj držiš
novčić imaćeš sreće cele godine, ko ne jede palačinke na ovaj dan propašće mu
berba, devojke koje žele da te godine upoznaju idealnog mladoženju treba 6 puta
uzastopno u vazduhu da okrenu palačinku, a da ona ne padne.
Sve u svemu predlažem da sutra
navalimo na palačnike za svaki slučaj !
Ovaj praznik nije samo francuski i u mnogim zemljama se slavi uz puno različitih običaja : u
Španiji, u Italiji se slavi kao
poslednji dan zime, u Austriji se drži na prozoru upaljena sveća da osvetli put
pokojnicima.
Ovaj
praznik slavimo i mi samo dve nedelje kasnije i kod nas se zove Sretenje. Francuzi Kandeloru slave 40 dana posle božića, tj. 2. februara
(logično, budući da je po njihovom, gregorijanskom kalendaru, Božić pada 25. decembra),
a Srbi slave isti praznik 15. februara (logično, budući da po našem crkvenom, julijanskom kalendaru, Božić pada 7. januara).
Radi se
o potpuno istom hrišćanskom događaju koji se slavi i kod jednih i kod drugih:
danu kada je Bogorodica prvi put odnela Hrista u hram i kada je On prvi put
priznat kao Mesija od strane Svetog Simeona. Odatle i naziv Sretenje, tj.
Susret Hrista i Svetog Simeona.
Za Srbe
je ovo kao i za Francuze važan praznik i nije bez razloga baš na ovaj dan
podignut Prvi srpski ustanak. Naravno i kod nas je veliki broj narodnih običaja
i verovanja vezan za Sretenje: da se na ovaj dan medved budi iz zimskog sna, da
se vrapci na ovaj dan venčavaju i da će se devojke udati za onakvog muškarca
kakvog na ovaj dan prvog sretnu. Na Sretenje se daje i svojevrsna Narodna
vremenska prognoza: ako medved na Sretenje ugleda svoju senku zanči da će zima
još potrajati!
Mene
lično, što ne zanči da sam u pravu, francuski običaj da se peče palačinka sa
novčićem u sredini koji se čuva za sreću cele godine puno podseća na naš
običaj stavljanja novčića u česnicu (doduše ne za Sretenje, već za Božić).
Posebno su mi zanimljive izreke koje postoje u
francuskom jeziku vezane su za ovaj praznik i sve se tiču vremenske prognoze:
Quand le soleil, à la Chandeleur, dit lanterne quarante
jours après il hiverne.
Quand Notre-Dame de la Chandeleur luit l'hiver de
quarante jours s'ensuit.
Lorsqu'à la Chandeleur le temps persiste au beau,
berger serre ton foin, fais paître ton troupeau.
Quand pour la Chandeleur le soleil est brillant,
il fait plus froid après qu'avant.
À la Chandeleur verdure, à Pâques neige forte et dure.
Dakle, može se zaključiti da ako 2. februar bude
sunčan dan zima će sigurno potrajati, kako kažu i do Uskrsa!
Za one koji žele stvarno da proslave 2. februara predlažem palačinke na francuski načun:
Bon appétit!
Нема коментара:
Постави коментар